Razmena ekonomija seminarski

View previous topic View next topic Go down

Razmena ekonomija seminarski

Post  Admin on Mon Nov 23, 2009 11:49 am

7. RAZMJENA





7.1. OPŠTI POJMOVI O RAZMJENI



Razmjena je jedna od temeljnih faza društvene reprodukcije.

Reprodukcija shvačena kao obnavljanje proizvodnje, u uslovima robnonov-

čanih odnosa, ne bi se mogla ni zamisliti bez ove faze.

Pretpostavka robne proizvodnje je proizvodnja za druge, a ne za samog

proizvođača konkretne robe. Razmjena je osnov održavanja takvog modela

ili pretpostavka opstanka robne pproizvodnje. U okviru procesa društve-

ne proizvodnje razmjena ima zadatak da povezuje različite potrebe ali

isto tako da uspostavlja posrednu ili neposrednu vezu između proizvođa-

ča i potrošača. Ukoliko se vrši razmjena robe za robu u pitanju je ka-

tegorija koja se u ekonomiji zove trampa. U razvijenim društvima i sre-

dinama, razmjena se obavlja putem novca. Robni proizvođači se posreds-

tvom razmjene uključuju u proces društvene reprodukcije. Tek kada se

proizvodi razmjenu u tom momentu dolazi do troškova uloženih u proizvo-

dnju date robe a time i verifikacije društvenog karaktera proizvodnje.

Osim što razmjena osigurava uključivanje proizvođača u tokove društvene

reprodukcije posredstvom iste se omogučava raspodjela društvenog bruto-

-proizvoda među proizvođačima.





7.2. OBIM I STRUKTURA PONUDE I TRAŽNJE



Kupovina i prodaja su mehanizam posredstvom kojeg funkcionira razmjena,

koja se obavlja uz pomoć novca. Budući da prodaju prati ponuda, a kupo-

vinu tražnja te dvije ekonomske kategorije razmatraju se pojedinačno u

okviru modela razmjene. Pod pojmom ponuda podrazumijevamo onu količinu

roba koje su u datom momentu stavljene na raspolaganje kupcima. Iza po-

nude stoji odgovarajući obim proizvodnje.

Nuđenje (ponuda) podrazumijeva isticanje uslova pod kojim se roba izno-

si na tržište, isticanje cijena ponuđenih količina, način isporuke, na-

čin plačanja, standardizacija kvaliteta i tako redom.

Ukupnom ili globalnom ponudom naziva se cjelokupan iznos (količina,

vrijednost) roba koje se nude u datom periodu neke zemlje. Obim ukupne

ponude zavisi od obima proizvodnje. Sva proizvedena roba ne mora auto-

matski i da se nudi. Jedan dio ide u internu potrošnju, čuvanje nužnih

rezervi, da se razmjenu u okviru trampe ili da se izveze na inostrano

tržište. Kao i obim i struktura ponude zavisi od raznovrsnosti same

proizvodnje, ili zavisi od sposobnosti privrede da u redovnu produkciju

uključi različite proizvode. Potrebno je praviti razliku između ukupne

ponude privrede jedne zemlje ili roba jedne grane. Pod pojmom tražnje

podrazumijeva se suma novca koju su potrošaći spremni da izdvoje za ku-

povinu neophodnih dobara. Tražnja je pojavni oblik ili način ispoljava-

nja potreba. Može se govoriti o globalnoj ili ukupnoj tražnji što pod-

razumijeva tražnju za svim robama koje se nude u nekoj zemlji. Tražnja

za pojedinačnim robama u okviru ukupne društvene tražnje čini njenu

strukturu. Ona se mijenja shodno tražnji pojedinačnih roba. Način ras-

podjele društvenog bruto-proizvoda na onaj dio koji se koristi za obna-

vljanje reprodukcionih odnosa na dijelove koji se koriste za uvečanu

reprodukciju kao i ličnu potrošnju određuju obim i strukturu globalne

tražnje.



Zaključak: obim i struktura ukupne ponude i tražnje određuju obim i

strukturu društvenog bruto-proizvoda, kao i njihova raspodjela.



Primjer:

VRIJEDNOST SREDSTAVA ZA RAD: 6 000 DM

1) 5 % AMORTIZACIJA 300 DM

2) UTROŠENI PREDMETI RADA 2 700 DM

3) GODIŠNJA NOVOSTVORENA VRIJED. 3 000 DM

-----

6 000 DM



DRUŠTVENI BRUTO-PROIZVOD:

3 000 (2 700 PR + 300 SR) + 3 000 = 6 000 DM



MATERIJALNA STRUKTURA:

SREDSTVA ZA RAD 4 000 DM

SREDSTVA ZA LIČNU POTR. 2 000 DM

-----

6 000 DM





ŠEMA UKUPNE PONUDE I TRAŽNJE

+------------------------+ +-------------------+

| Naturalna struktura | | Ukupna struktura |

+------------------------+ +-------------------+

| Proizvodnja |-->| Proizvodna |

| I odjeljka 4 000 | | dobra 4 000 |

+---------->| Proizvodnja | | Potrošna |

| | II odjeljka 2 000 |-->| dobra 2 000 |

| | ----- | | ----- |

| | Ukupno 6 000 | | Ukupno 6 000 |

| +------------------------+ +----------+--------+

| +------------------------+ |

+-----+------+ | Vrijednosna struktura | |

| | +------------------------+ |

| Društveni | | Prenjeta | |

| bruto- |--->| vrijednost 3 000 | |

| -proizvod | | Novostvorena | |

| 6 000 | | vrijednost 3 000 | |

+-----+------+ ->| ----- | |

| | | Ukupno 6 000 |

| | +------------------------+ =

| +-----------+ |

| | Nacionalni| |

| | dohodak | |

| | 3 000 | |

| +-----------+ |

| | +------------------------+ +--------+----------+

| | | Namjenska raspodjela | | Ukupna tražnja |

| | +------------------------++ +-------------------+

| | | Fond || | |

| | | amortizacije 300 || | Proizvodna |

+-------->| | Fond |+ ->| dobra 4 000|

| | nadoknade || | |

| | predmeta rada 2 700 |+ | |

| +| Fond | | |

| || akumulacije 1 000 | | |

+>+| Fond lične | | Potrošna |

|| potrošnje 2 000 | | dobra 2 000|

+| ----- |--->| -----|

| Ukupno 6 000 | | Ukupno 6 000|

+------------------------+ +-------------------+



Matematički model privrede sa stanjem idealne ravnoteže pokušali su da

postave VILFREDO PARETO i LEON VALRAS. Na temeljima modela ovih autora,

model tržišne ravnoteže pokušao je da iznađe ŽERARD D. koji je dobio

Nobelovu nagradu 1986.g. za doprinos ekonomskim naukama utemeljenu na

izučavanju problema matematičkog modela ravnoteže tržišta. Tržišna pri-

vreda je zakon stihije i nikad nije u stanju idelane privredne ravnote-

že. Kako se ispoljava privredna ravnoteža?

Preko odnosa ponude i tražnje a time i cijena koje se na taj način for-

miraju. Zbog nepoklapanja ponude sa tražnjom, cijene jednih roba su vi-

še, a drugih niže. Takvo stanje osigurava prodaju svih roba a time i

stalno korigovanje privrednog stanja, odnosno postizanja ravnoteže u

privredi.







7.3. PONUDA I TRAŽNJA POJEDINAČNIH ROBA I NJIHIVE CIJENE





U formiranju cijena pored tržišne proizvodnje bitnu odrednicu ćine po-

nuda i tražnja. Kao što ponuda i tražnja uz ostale brojne faktore utiću

na cijene, isto tako cijene pojedinih roba temeljna su odrednica traž-

nje. Obzirom na međuzavisnost ponude i tražnje i njihovih cijena poje-

dinačno se razmatraju oba činioca.





7.3.1. Uticaj cijena na obim ponude



Između cijena i ponuđenih količina postoji visoka kolerantna veza

(koleracija - zavisnost). Rast cijena utiče na rast ponude, a da bi se

obezbijedila ponuda, potrebno je povečavati proizvodnju. Pad cijena vo-

di padu proizvodnje a time i ponude. Na koji način cijene utiču na po-

nude ?



Primjer: CIJENA KOLIČINA PONUĐENE ROBE

-------- ----------------------

2 $ 10

4 40

5 50

6 60

8 80



Iz tabele se vidi da pri cijeni od 2 $ proizvođači su spremni da proiz-

vedu i ponude tek 10 kom. datog proizvoda. Dalji rast cijena stimulira

proizvodnju a sa time i ponuđene količine.



Grafički prikaz:



|

100 -|

90 -|

K 80 -|---------------------+Kp

O 70 -| |

L 60 -|---------------+ |

I 50 -|------------+ | |

Č 40 -|---------+ | | |

N 30 -| | | | |

A 20 -| | | | |

10 -|--+ | | | |

+------------------------------->

2 3 4 5 6 7 8 9 10 CIJENA





Kriva ponude je uzlazna i kreće se sa lijeva na desno. Sa rastom cijena

rasla je i ponuda u istoj srazmjeri. Riječ je o idealnom odnosu stanja i

kretanja cijena i uticaja tih cijena na kretanje proizvodnje i ponude.

Kriva mora da ima linearan (pravilan) oblik. Isti rast cijena ne vodi

uvijek istom rastu proizvodnje i ponude. To se u praksi i najčešće događa.





7.3.2. Uticaj cijena na obim tražnje



Rast cijena vodi rastu ponude, a pad smanjivanju ponude. Kod tražnje si-

tuacija je potpuno obrnuta. U slučaju tražnje rast cijena vodi njenom

padu, dok pad cijena vodi rastu tražnje. Niže cijene usluga osim što pod-

stiču veću tražnju, a realno omogučuju da se za isti iznos novca obezbi-

jedi kupovina veće količine roba. Obrnuto je stanje kada dolazi do rasta

cijena. Da imamo ovakvo stanje u odnosu na tražnju i promjene cijena, uz-

roke treba tražiti u dva osnovna faktora:



1. Objektivni (realni) faktor, tj. da se za istu količinu novca kupuje

manje ili više roba, shodno, da li cijene rastu ili padaju;

2. Pad cijena podstiče psihološki potrošače, da dodatno kupuju i obratno,

rast cijena ne podstiče kupovinu, a ponekad se prelazi na kupovinu ro-

ba supstituta.



Primjer: CIJENE: KOLIČINA TRAŽENE ROBE:

------- ----------------------

2 $ 80 kom

4 60

5 50

6 40

8 10



|

K 100-|

O 90-|

L 80-|--+

I 70-| |

Č 60-|--|-----+

I 50-|--|-----|--+

N 40-|--|-----|--|--+

A 30-| | | | |

20-| | | | |

10-|--|-----|--|--|-----+

+-------------------------------->

2 3 4 5 6 7 8 9 10 CIJENA



Kriva tražnje je opadajuča i kreče se s lijeva u desno. Riječ je o ideal-

nom (linearnom) obliku krive, koji podrazumijeva da procentualno ista

smanjivanja cijena vode rastu tražnje. Isti rast cijena vodi smanjenju

tražnje. U praksi je stanje drugačije. Kretanja cijena ne vode linearnom

padu (rastu) tražnje, već su ona malo veća (manja) u odnosu na procenat

promjena cijena. Kod nekih roba tražnja se više povečava prilikom smanji-

vanja cijena, a kod drugih roba uticaj promjena cijena na promjenu traže-

nih količina ne mora biti tako snažno iskazan. Koje su robe podložne ve-

čem (manjem) uticaju na stanje i kretanje tražnje, kada dolazi do promje-

na cijena ? U tom smislu posebno se razmatraju robe koje se prodaju na

tržištu proizvodno uslužne potrošnje, tj. one robe koje su namijenjene

proizvodnoj potrošnji, posebno one robe namijenjene proizvodnoj potrošnji,

posebno one robe namijenjene ličnoj potrošnji. Kad je riječ o robama koje

su namijenjene proizvodnoj potrošnji proizvođači su uvijek motivirani

profitom ili ukoliko im data proizvodnja obezbjeđuje rast profita, pro-

mjene cijena neće bitnije uticati na promjene tražnje. Proizvodnouslužno

tržište je osjetljivije na promjene cijena. U tom smislu svaka promjena

cijena može da utiče na promjenu tražnje. Posebno je značajno kada se

radi o cijenama prehrambenih proizvoda.





a) Odstupanja od normalne krive tražnje



Pojave koje se odnose na tražnju kao posljedica promjena cijena. Rast

cijena vodi padu tražnje. U pomenutim slučajevima gdje rast cijena može

da dovede do rasta tražnje umjesto da smanjuje, a pad cijena umjesto da

povečava tražnju, on smanjuje tražnju. U pitanju su pojave koje se u

nauci zovu GIFENOV PARADOKS - VEBLENOV SLUČAJ.

Robert Gifet (1837 - 1910), ekonomista, novinar i statističar ali i pi-

sac, uočio je pojavu koja je po njemu dobila ime.

On je utvrdio da rast cijena hljeba utiče na njegovu tražnju umjesto da

vodi padu te tražnje. Pojava se vezuje ne samo za tražnju i potrošnju

hljeba već i drugih artikala namjenjenih ishrani. Riječ je o artiklima

koji se nalaze u strukturi potrošnje najnižih slojeva stanovništva.

Uzrok toj pojavi je činjenica da pri rastu cijena osnovnih namirnica,

stanovnici sa niskim dohocima imaju sve manje novca da kupuju druge ro-

be, koje se često upotrebljavaju kada je životni standard na višem ni-

vou. Da bi se obezbijedilo održavanje golog života mora se kupovati sve

više namirnica: hljeb, pasulj, krompir i sl., pa time dolazi do znatno

verće potražnje čak i onda kada njihove cijene rastu.



Dok se Gifenov paradoks zasniva na potražnji i potrošnji proizvoda nam-

jenjenih najnižim slojevima stanovništva, kod Veblena je slučaj da se

radi o tražnji za robama koje koriste bogati slojevi stanovništva.

Torsten Veblen (1857 - 1929), profesor ekonomije na čikaškom univerzi-

tetu uočio je zanimljivu pojavu, riječ je o Veblenovom slučaju u kome

se kaže da pri padu cijena određenih grupa proizvoda umjesto rasta tra-

žnje dolazi neočekivano do njenog pada. U pitanju su robe namijenjene

bogatom sloju stanovništva: nakit, umjetnine, slike, unikati i sl. Pa-

dom cijena ovih roba kada one postanu dostupne srednjim i nižim sloje-

vima stanovništva tada ih bogati prestaju kupovati.

Kupovinom tih roba najviši slojevi se žele prepoznavati.

Kada njihove cijene opadnu i bivaju dostupne ostalim slojevima stanov-

ništva, takva roba gubi položaj u visokom društvu, zbog čega oni pres-

taju da je kupuju. Ukoliko takva roba ne pobudi veču tražnju ostalih

slojeva zbog gubljenja kupaca visoke strukture, automatski dolazi do

pada njene tražnje.





b) Elastičnost tražnje



Rast (pad) cijena vodi rastu (padu) tražnje. Međutim, promjene nisu

proporcionalne. Kod nekih roba pad cijena vodi velikom rastu tražnje, a

kod drugih rast je manji (zanemariv). Koliko promjene cijena utiču na

promjene tražnje, utvrđuje se koeficijentom elastičnosti tražnje.

Kada rast cijena vodi relativno velikom smanjenju tražnje i obrnuto

(povečanju) tada za takvu tražnju kažemo da je elastična. Nasuprot

tome ima i neelastična tražnja, što znači da bilo kakva promjena cije-

na neče uticati na promjenu traženih količina. Promjene tražnje u odno-

su na promjene cijena mogu se iskazati koeficijentom cijenovne elastič-

nosti.

On se izračunava kada se stave u odnos vrijednost prodate robe nakon

promjene cijena. Koeficijent cijenovne elastičnosti je matematički iz-

raz i može se utvrditi tako što se stavi u odnos procenat promjena tra-

ženih količina naspram procentualnim promjenama cijena.



RELATIVNE (%) PROMJ.TRAŽ.KOLIČ.

Ec = --------------------------------------------

RELATIVNE (%) PROMJ. U CIJENAMA TRAŽENE ROBE







7.3.3. Usklađivanje ponude i tražnje



Niske cijene ograničavaju (smanjuju) ponudu dok istovremeno povečavaju

tražnju i obrnuto, tj. ono što odgovara potrošačima ne odgovara proizvo-

đačima i obrnuto. Nameće se pitanje koje je stanje optimalno ?

Tj. koje će cijene udovoljiti istovremeno i jedne i druge interese ?

Tabele se stavljaju u uporedbu jedna naspram druge.



CIJENE: PONUDA: TRAŽNJA:

------ ------- --------

2 $ 10 kom 80 kom

4 40 60



| 5 | | 50| | 50|



6 60 40

8 80 10



|

K 100-|

O 90-|

L 80-|-----+

I 70-| |

Č 60-|-----|-----+-----+

I 50-|-----|-----|--+ |

N 40-|-----|-----|--|--+

A 30-| | | | |

20-| | | | |

10-|-----|-----|--|--|-----+

+---------------------------------->

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 CIJENA



Iz tabele se vidi da se pri cijeni od 5 $ količina ponude i tražnje roba

poklapaju. U toj tački na grafu optimalan je nivo razmjene tj. razmjenut

će se 50 kom. datog proizvoda. Tačka na kojoj se presjecaju dvije krive

naziva se ravnotežeom ili tačkom poklapanja ponude i tražnje.







7.4. MONOPOLSKA TRŽIŠNA STRUKTURA





1) Osnovne karakteristike monopolske tržišne strukture očitavaju se prije

svega kroz koncentraciju proizvodnje i kapitala, tj. postojanje krupnih

proizvodnih preduzeča koja su orjentisana na serijsku proizvodnju.

Kapital je koncentrisan u rukama malog broja vlasnika pri ćemu je

stvoren veliki broj porodičnih preduzeća.



2) Druga karakteristika je visok stupanj centralizacije kapitala.

Dolazi do udruživanja preduzeća različitih grana (veliko objedinjava-

nje) tj. okupljanje u okviru jedne privredne organizacije perspektivne

industrije, pravljenje polufabrikata, finalnih proizvoda pa sve do la-

nca prodavnica.



3) Stvaranje monopolskih saveza. U cilju sprečavanja međusobne konkuren-

cije te kontrole cijena dolazi do udruživanja kako u okviru iste grane

tako i između različitih grana. I nisu samo u pitanju dogovori oko ci-

jena. Tu postoji cijeli niz sporazuma kao što su: podjela tržišta, do-

govor oko obima proizvodnje, kontrola kretanja nadnica.



Najtipičniji sporazumi ove vrste su KARTELI.

Riječ je o monopolskom udruživanju gdje se partneri sporazumijevaju o

cijenama, podjeli tržišta, otkupnim cijenama.

Drugi oblik udruživanja su TRUSTOVI - samostalna preduzeća u jedno

novo. Cilj je izbjegavanje svih oblika konkurencije. Trustovi su pose-

ban oblik centralizacije kapitala.



4) Pojava finansijskog kapitala.

Proces centralizacije i koncentracije prati stvaranje zajmovnog ka-

pitala, da bi potom došlo do spajanja industrijskog i bankarskog ka-

pitala. Činjeniuca da tokom vremena nestaje velikih i uticajnih pre-

duzeća pokazuje da proces rastakanja (nestajanja) monopola ipak pos-

toji. To se dešava najčešće preorjentacijom proizvodnje i drugih me-

hanizama u okviru privrede. Novi kapital angažuje se u profitabilni-

je grane, pri ćemu robe - supstituti sve više i sve češće ugrožavaju

aktivnosti čvrste monopolske strukture. Monopolska struktura nije

uvijek fleksibilna pa je usklađivanje sa potrebama i zahtjevima tr-

žišta i tražnje usporeno. To često vodi pojavi proizvođača roba -

- supstituta koji s vremena na vrijeme nagrizaju koherentnu monopol-

sku strukturu. Osim toga u okviru monopola postoje i određeni oblici

konkurencije. Ta konkurencija se sa područja cijena prenosi na pod-

ručje proizvoda. Postoji nekoliko oblika monopolskog udruživanja:



- MONOPOL - MONOPSOM

- DUOPOL - DUOPSON

- OLIGAPOL - OLIGOPSOL



- Monopol je takav oblik udruživanja gdje čitavu ponudu na tržištu kon-

troliše samo jedno preduzeće .

- Monopsom je oblik udruživanja gdje je na strani tražnje samo jedan

subjekat a na strani ponude veliki broj.

- Duopol je kada se na strani nalaze dva nosioca ponude.

- Duopson je kada se na strani tražnje nalaze dva subjekta a broj pro-

izvođaća je neograničen.

- Oligopol je kada se na strani ponude nalaze tri ili više subjekata a

broj potraživača neograničen.

- Oligopsol je takav oblik udruživanja gdje je na strani tražnje tri

ili više subjekata a na strani ponude veći broj ponuđača.





7.4.1. Monopolske cijene i njihove granice



Slobodno formiranje cijena karakterizira privrednu strukturu u kojoj se

na strani i ponude i tražnje nalazi neograničen broj ponuđača, odnosno

potrošača. Cijene se formiraju pod uticajem individualnih sposobnosti

kod učesnika u razmjeni. Pretpostavka je da se na strani i ponude i

tražnje niko sa svojim pojedinačnim akcijama i istupima nemože bitnije

uticati na poremečaje. Ovakvo stanje tržišne strukture karakteristično

je za period liberalnog kapitalizma ili za njegovu prvu fazu. Monopol-

ski kapitalizam uspostavlja sasvim drugaćije odrednice tržišne struktu-

re. Riječ je o pojavi gdje se na strani i ponude i tražnje pojavljuje

ograničen broj učesnika u razmjeni.

Zahvaljujuči tom položaju, bilo da je riječ o proizvođačima, tj. pro-

davcima ili potraživačima tj. kupcima, oni ne samo što mogu već i utiču

na formiranje cijena. Oni te cijene sami određuju. Tržišni položaj po-

jedinih učesnika u razmjeni je upravo takav da mogu kompletno diktirati

bilo uslove ponude što ćine monopoli ili uslove tražnje što ćine mono-

psomi.





a) Formiranje monopolskih cijena



Monopolske cijene možemo razmatrati bilo kao cijene koje se formiraju u

oblasti prodaje ili u oblasti tražnje.

Monopolske cijene i ponuda govore nam o načinu utvrđivanja cijena u okvi-

ru monopolskih saveza. Te cijene su uvijek iste kao cijena proizvodnje.

Pošto se ne radi o pojavi normalne ponude koja je suprotstavljena monopo-

lskoj tražnji i odlukama monopola, u ovom slučaju dolazi do nasilne pre-

raspodjele društvenog bruto-proizvoda.



C + V + pf = cijena proizvodnje



b) Monopolska tražnja i cijene



U ovom slučaju kupci tj. otkup utvrđuje cijene roba. Pojava je karakteri-

stična za određene djelatnosti za: otkup sirovina, poljoprivrednih proiz-

voda i sl. Cijene sirovina najčešće kontrolišu nosioci tražnje. Oni te

cijene uvijek određuju ispod cijena proizvodnje. Subjekti koji kontrolišu

ove cijene prilikom prodaje svojih proizvoda određuju povećane cijene, i

na taj način se vrši preraspodjela društvenog bruto-proizvoda. Ako su ot-

kupne cijene niske pri ćemu je nizak nivo posljedica stanja i kretanja

ponude i tražnje, u takvim slučajevima nemože se govoriti o monopolskom

formiranju cijena, već o punom djelovanju principa zakona vrijednosti.

Monopolsko utvrđivanje cijena obezbjeđuje monopolu ekstra profit koji se

utemeljuje na preraspodjeli ili društvenom bruto-proizvodu.





c) Objektivne granice i visine monopolskih cijena



Prodaja ili kupovina roba po monopolskim cijenama dovodi do preraspodjele

društvenog bruto-proizvoda i nacionalnog dohotka u cijelosti. Preraspo-

djela društvenog bruto-proizvoda koja se obavlja kroz monopolske cijene

destabilizira privredu, pa takav obim privređivanja nemože biti neograni-

čen. Postoji nekoliko činilaca koji sprečavaju neograničeno utvrđivanje

cijena monopola. Na prvom mjestu su: minimalni uslovi egzistencije radni-

čke klase. Ukoliko se radi o robama koje ulaze u strukturu potrošnje, re-

alno monopolske cijene prouzrokovat će pad realnih najamnina. Teoretski

posmatrano monopolske cijene mogle bi se dizati do onih granica gdje pad

realnih najamnina počinje da ugrožava egzistenciju radnika i njegove po-

rodice. Kod ovakvih slučajeva rješenja se traže kroz pregovore sindikata,

gdje se zajedničkom borbom utiće na snižavanje cijena ili pak promjenama

u ličnim dohocima, odnosno najamninama zaposlenih.

Prelijevanje viška vrijednosti iz nemonopolske organizacije u organizaci-

je ćije cijene kontrolišu monopoli, je prisutno. Ali i tu bi morale da

postoje realne granice. Ako bi se čitav višak vrijednosti prelijevao iz

jednih u druge djelatnosti, tada se ne bi ostvario princip da jednak ka-

pital donosi jednak profit. To bi dovelo do poremečaja čitavog sistema

reprodukcije. Postavlja se pitanje, kako se iz nemonopolskih organizacija

vrši prelijevanje viška vrijednosti u monopolske ?

Taj proces ide preko cijena roba unakrsne tražnje. Prelijevanje se obav-

lja posredstvom činjenica da se zbog visokih ijena roba koje proizvode

monopoli može izdvajati sve manje novca za kupovinu roba koje se proizvo-

de izvan monopola. Visoke monopolske cijene ne ograničavaju samo tražnju

roba koje proizvode ne monopolske organizacije, već i onih roba koje pro-

izvode i sami monopoli. Masovna serijska proizvodnja ne trpi smanjivanje

tražnje jer svako smanjivanje tražnje vodi smanjivanju proizvodnje, a

preko ovoga do smanjenog korištenja kaaciteta i rasta troškova u cijelo-

sti. Ne isključuje se čak ni međusobna monopolska konkurencija. Same mo-

nopolske organizacije često pribjegavaju međusobnoj konkurenciji koja se

sa područja cijena prebacuje na područje proizvoda. I proizvodi-supstitu-

ti su, pogotovu ako se proizvode izvan monopola valika barijera neograni-

čenom rastucijena.



7.4.2. Zakon vrijednosti i monopolske cijene



Zbog stalne neusklađenosti ponude i tražnje dolazi do različitih veza

između cijena proizvodnje i tržišnih cijena. Otuda se tržišne cijene

formiraju na način što su u jednim granama više a u drugim niže od ci-

jene proizvodnje. Formiranje jednih cijena na višem a drugih na nižem

nivou od cijena proizvodnje nije negiranje zakona vrijednosti već meha-

nizam njegovog ispoljavanja. Seoba kapitala jednih grana u druge, koje

je motivirano željom maksimalnog profita omogučava djelovanje zakona

vrijednosti. Pri formiranju cijena na višem nivou od cijene proizvodnje

ostvaruje se prelijevanje viška vrijednosti u korist grana ćije su ci-

jene iznad cijena proizvodnje.


lektira, studentski, poslovna, megatrend, diplomski radovi , magistarski radovi, maturalni radovi, diplomski rad, eseji, maturski radovi, seminarski radovi, diplomski radovi, master radovi, magistarski radovi, domaci radovi, domaci zadaci, projekti, maturalni, maturalne radnje, seminarski, maturski, diplomski, ekonomija, ekonomski, pravo, prava, menadzment, marketing, instalacija, tutorijal, tutorijali, tutorial, baze, baza, sistemi, informatika, ekonomika preduzeca, analiza, racunovodstvo, bankarstvo, osiguranje, spoljnotrgovinsko poslovanje, poreski sistem, politika, inteligencija, psihologija, sociologija, geografija, etika, kultura, fizika, seminarski rad, maturski rad uticaj religije na kulturu ilijada i odiseja lektira može li malo preduzeće imati monopolni položaj na tržištu ekonomija i pravo novac osnove menadzmenta knjiga srbija upravljanje promotivnim aktivnostima na primeru preduzeća hamlet zakljucak lik sonje iz lektire ujka vanja sonja lik iz ujka vanje nagradna igra domestos
Spisak radova mozete naci ovde:
http://www.maturskiradovi.net/srb/izaberite-oblast.html

Admin
Admin

Posts : 227
Join date : 2008-06-25

View user profile http://www.maturskiradovi.net

Back to top Go down

View previous topic View next topic Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum